Naš chatbot bavi se štetnim utjecajem prometa na okoliš; kao rješenje problema predstavlja korištenje vodika kao goriva.

S rastom svjetske populacije, promet odgovara sve većim zahtjevima tereta i putnika, a s druge strane je povezan s rastućim promjenama u okolišu i zdravlju ljudi.  

Nafta i plin, goriva na koja smo naučeni, dostupna su i relativno jeftina, ali i izuzetno štetna. Također, to su neobnovljivi izvori energije čije su zalihe ograničene. Njihovim izgaranjem proizvode se štetni plinovi čija se količina neprestano povećava. Golema količina ugljikova dioksida u atmosferi dovodi do povećanja globalne temperature (efekt staklenika), a time i do globalnih klimatskih promjena. Ovdje je važno napomenuti da čak 60% stakleničkih plinova dolazi upravo od fosilnih goriva. Postupno trebamo prestati izgaranjem fosilnih goriva i okrenuti se obnovljivim izvorima energije - suncu, vjetru i vodi.  

Naglasak našega rada je na ekonomiji vodika čijim se izgaranjem ne stvaraju nikakvi štetne plinove, jedini nusproizvod je voda.   

Problem zagađenja okoliša utječe na zdravlje svih živih bića na planeti. 

Za problem smo odgovorni svi koji se učestalo služimo prometom – bilo cestovnim, pomorskim i riječnim, zračnim te željezničkim prometom.  

Benzin i dizelsko gorivo najrašireniji su izvor energije u prometu. Njihovim izgaranjem u atmosferu se emitiraju opasno visoke koncentracije ugljikovog dioksida. 

Negativan utjecaj pomorskog i riječnog prometa na okoliš vidljiv je i kod nenadanih havarija u rijeke i more, gdje razne vrste otpada, nafta i naftni derivati te druga kemijska sredstva dospiju u rijeku ili more. 

Zrakoplovi tijekom leta izbacuju otpadne plinove i time štete ozonskom omotaču, uzrokuju stvaranje naoblake i druge negativne posljedice. Buka koju zrakoplovi uzrokuju tolikih je razmjera da je kvaliteta življenja u blizini zrakoplovnih luka snižena.  

Sve države su odlučile ugraditi „Rezoluciju UN-a za razdoblje do 2030.“ u svoje nacionalne politike te prijeko potrebnim hrabrim i odvažnim promjenama svijet dovesti na održivi put. 

Upotreba vodika kao pogonskog goriva može značajno doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova, kao i poboljšanju kvalitete zraka i smanjenju buke, osobito u urbanim sredinama. Zbog toga, vodik uz potporu Europske komisije sve aktivnije ulazi u sve vidove prometa (cestovni, pomorski, željeznički) i spreman je za snažan iskorak na tržište Europske unije. 

Značenje vodika prepoznato je i u tom smislu što je vodik uvršten u Nacrt „Strategije nergetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu“ prema kojem se Hrvatska obvezuje intenzivno raditi na elektrifikaciji voznog parka te na izgradnji potrebne infrastrukture za korištenje vodikove energije u prometu.  

 Vodik se proizvodi i koristi u procesnoj industriji diljem svijeta već dugi niz godina. Tek zadnjih godina se daje naglasak na vodiku kao gorivu budućnosti.  

Danas većina godišnje količine proizvedenog vodika potječe od proizvodnje korištenjem fosilnih goriva. No, da bi vodik bio „koristan za okoliš" izvor energije, mora se moći ekološki prihvatljivo proizvesti. 

Prednost korištenja energije vodika je što su energije vode, a time i vodika, praktički neisrcrpljive. Međutim, otpuštanje vodika iz spojeva vode zahtjeva visoke troškove. Usto, da bi proizvodnja vodika bila dostatna za cjelokupnu autoindustriju bilo bi potrebno izgraditi na tisuće dodatnih elektrana na vjetar (samo za područje Europi) ili pak prekriti velike površine pustinja solarnim ćelijama, a onda dalekovodom prenositi električnu energiju u Europu. Trenutačna tehnologija kojom se vodik stvara koristi tri
puta više energije pri proizvodnji, nego što je pruži dobiveni vodik. Ukoliko usporedimo vodik kao gorivo i aute na električni pogon, zaključujemo da je infrastruktura
nužna za postavljanje stanica za punjenje vodikom manje isplativa, s obzirom na činjenicu da pristupačnost električne mreže olakšava postavljanje punjača za električne automobile. Dok je električne automobile moguće puniti i kod kuće, isto nije moguće u slučaju vozila na vodik. I posljednje ako uspoređujemo s električnim automobilima – nabavna cijena automobila na vodik je više nego duplo skuplja.  

Dodatan problem je problem skladištenja i transporta vodika – molekule vodika zbog svoje male veličine mogu iscuriti kroz cjevovode i spremnike. Također, da bi se vodik uopće mogao transportirati, potrebno ga je „ukapljiti", a to se postiže ekstremnim hlađenjem pri čemu tekući plin ima temperaturu od – 253º C. Za vozača je opasno „prebacivanje" vodika u vozilo – može se povrijediti zbog veoma niske temperature vodika.  

Motori automobila najčešće spaljuju benzin ili naftu. Oni stvaraju za ekosustav štetan ugljikov dioksid. Velika količina ugljikova dioksida u atmosferi uzrokuje kisele kiše, povećanje prosječne temperature planeta (globalno zatopljenje), otapaju se polarne kape te raste razina mora, češće su suše i poplave. Onečišćuju se tlo, zrak, površinske i podzemne vode.  

Upotreba vodika kao pogonskog goriva, umjesto sadašnjih fosilnih goriva, može značajno doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova te posljedično tome i usporavanju navedenih klimtskih promjena. Posebice u urbanim sredinama, smanjila bi se buka i poboljšala kvaliteta zraka što bi pozitivno utjecalo na zdravlje ljudi. 

Obzirom da vodik možemo proizvesti iz vode koristeći čiste obnovljive izvore energije, prestala bi eksploatiranja fosilnih goriva te se više ne bi iskorištavala prirodna područja.   

Također, ekstrakcija ovih resursa sa sobom nosi ratove između zemalja za kontrolu nad njima. Prestanak njihove upotrebe mogao bi biti okidač za okončanje mnogih sukoba. 

Naposljetku, rast cijena fosilnih goriva povećat će konkurentnost zelenog vodika, što će dodatno ojačati argumentaciju ove tehnologije u narednim godinama.  

Chatbot kojeg smo osmislili ljude upoznaje s UN-ovim ciljevima održivosti, a posebice sa sedmim ciljem – „Osigurati pristup pouzdanoj, održivoj i suvremenoj energiji po pristupačnim cijenama za sve“. 

Obzirom da se auti na vodik u Hrvatskoj još ne koriste, smatramo da bi državljane trebalo upoznati sa njihovim prednostima prije nego potrebna infrastruktura za njihovo korištenje postupne dostupna. Pretpostavljamo da nisu svi ni upoznati sa postojanjem istih.  

Naš chatbot upoznaje ih sa prednostima i nedostacima istih, modelima na tržištu te načinom punjenja. 

Ovakav chabot dobro bi došao kako na stranice ministarstva zaštite okoliša i energetike, tako i na stranice autokuća, naftnih kompanija te službene stranice gradova – kako bi svi imali uvid na kojim je mjestima moguće napuniti svoja vozila.