Ime škole: III. Gimnazija Osijek

Tim: final-project

Climate action

Powered by

Za početak razgovora pošaljite "Bok" ili "Hi"

Kratki opis

Saznajte kako sačuvati okoliš uz AI Chatbot

Definirajte problem

U današnjem svijetu sve je očitija neodrživa potrošnja resursa u proizvodnji i potrošnji na koju bih se htio osvrnuti. Za industrijsku proizvodnju nekog proizvoda potrebna je velika količina materijala koji se najčešće dobiva iz prirodnih izvora, npr. rude metala iz rudnika, nafta iz mora itd., no zbog velike potražnje tih proizvoda uništavaju se prirodni prostori planete Zemlje. Čovjekov antropocentričan kao i osvajački stav utječe na druge vrste jer oni nije jedini, već je samo jedna od mnogo drugih vrsta. Stanje pogoršava i činjenica da se industrija ne trudi zbrinjavati otpad i otpadne tvari nastale silnom proizvodnjom. Veliki problem stvara i kultura jednokratnosti jer mnogo današnjih proizvoda nije napravljeno s idejom trajanja ( plastične boce, pakiranja pa čak i elektronički otpad ). Ovo je problematično jer čak i ako se stanovništvo potrudi odložiti plastiku za reciklažu, mali dio se reciklira, a većina odmah završi na odlagalištima miješanog otpada. Uz to plastika i nije baš najbolji materijal za reciklažu jer se uvijek reciklira u proizvod manje kvalitete, plastika u plastiku manje kvalitete sve dok se više ne može reciklirati te završi na odlagalištima smeća gdje opet ispušta otrovne tvari. Staklo i metal su bolji materijali jer se mogu reciklirati bez gubitka kvalitete, no zbog skupoće samog recikliranja ovih materijala procesa plastika prednjači u upotrebi.
 

Na koje sve skupine ljudi utječe ovaj problem?

Ovaj problem utječe na sve, bilo to direktno ili indirektno, čak i one koji nisu imali nikakvog udjela. Svi znamo priču o ribama i mikroplastikama, ljudi odlažu plastični otpad na obalama, plastika se raspada te sitni komadići završe u morskim vrstama, hranidbenim lancem plastike završavaju u drugim vrstama te naposlijetku u ljudima. Nekontrolirana proizvodnja ispušta razne zagađivačke plinove u zrak, većinom u gradovima, ali se to širi i druge prostore, što loše utječe na zdravlje stanovništva. Otpad može sadržavati razne otrovne tvari, npr. olovo, te ih ispuštati u okoliš.
 

Tko je sve odgovoran za ovaj problem?

Za problem imamo 3 glavna krivca:

Proizvođači – često kujemo proizvode koji nam nisu potrebni, samo zato što mislimo da ih trebamo. Ciljano reklamiranje ima velike učinke. Uz to proizvođači gotovo uvijek pokušavaju zaraditi/uštediti što više novaca. To se odražava na kvaliteti proizvod jer za većinu uštede potrebne su neke žrtve. Rijetko dolazi do nekog velikog otkrića koji pospješuje neki dio proizvodnje te ga čini učinkovitijim i zato će proizvođači možda zamijeniti neki materijal jeftinijim, ili neku komponentu komponentom koja je sklonija kvaru neovisno o kako sve to utječe na okoliš, a tu svakako se može spomenuti izrabljivanje ljudi u nezapadnim zemljama.

2.

Državna vlast – vlasti nedovoljno ograničavaju što kompanije smiju i ne smiju raditi. Smatram da je za većinu proizvodnje i stvari što je u uporabi na Zemlji iskopano dovoljno materijala, no to ne sprečava kopanje više materijala, ljudi nisu svjesni što njihov antropocentričan stav čini Zemlji kao i drugim vrstama, jer čovjek nije sam. Zašto bi se materijali reciklirali kada je jeftinije iz prirode uzeti novi. Vlade bi trebale ograničiti rudarenje i druge oblike dobivanja materijala. Time bi se povećala potreba za reciklažom što će direktno i smanjiti količinu otpada koji završi na odlagalištima otpada. Vlasti bi trebale postaviti i smjernice za životni ciklus proizvoda. Ako se zamišljeni ciklus proizvoda neke kompanije ne podudara sa smjernicama, taj proizvod se ne smije proizvoditi niti prodavati. Pogledajmo primjer jednog lošeg životnog ciklusa – voda u plastičnim bocama, godišnje se proizvede silna količina plastičnih boca, boce se pune tekućinom te se prodaju potrošačima. Potrošači najviše kupuje te boce zbog tekućine koja se nalazi u njoj te rijetko ponovno koriste, a i ako se koriste, zbog prirode plastike, ponovno će se iskoristiti najviše 5 puta. Nakon toga će završiti ili u kanti za mješoviti otpad ili u kanti za reciklažu, a već znamo da se većina ne reciklira dakle, većina će završiti u odlagalištima otpada.

3.

Potrošači – nisu samo proizvođači krivi, i mi smo, jer se koristimo nepotrebnim luksuzom. Evo dva primjera:

slamke - danas su slamke aktualna tema, čuli smo sve grozote s pojavom plastičnih slamki koje guše kornjače i često se pita pitanje: „Koja je bolja alternativa? Papir? Metal? Staklo?“. Odgovor je ništa od navedenog. Slamke nemaju nikakvu praktičnu funkciju, one su luksuzan način ispijanja pića koje se bez problema može piti i bez njih osim ako je držač tekućine dizajniran s idejom da koristi slamke. (kao u fast food lancima). Jedina stvarna korist slamki je u ljudi koji se ne mogu kretati ili ne mogu koristit ruke ili sl. te za takve ljude slamke su božja naprava, no to ne objašnjava zašto se slamke mogu kupiti u svakoj trgovini u pakiranjima po 100 komada.

2.

mobilni uređaji – svi danas posjedujemo mobilni uređaj, svi smo povezani i umreženi i to je jedna od velikih postignuća današnjice, no naravno i to vuče svoje probleme. Osim očitih problema s proizvodnim utjecajem na klimu ja upirem prst u potrošačku kulturu. Mega-kompanije kao Apple i Samsung svake godine izdaju nekoliko mobitela, iako već nekoliko godina stvarnog napretka u industriji nije bilo. Moj mobitel iz 2017 još uvijek radi odlično, a nije ni bio „flagship“ model. Što onda potiče ove kompanije da svake godine prave nove mobitele koji su gotovo identični starim modelima. Odgovor se nalazi u potrošačima. Ljudi će nekad kupiti nešto zato što je to nešto nove bez propitivanja jeli to nešto dobro. Znam ljude koji će svake 2 godine kupiti novi mobitel. Iako im u većini slučajeva ne treba. Znam i ljude koji ne žele popravljati mobitel, ispadne im, razbije se i kupe novi. Stari mobiteli se ako se još mogu koristiti kupuju kao rabljeni, no problem leži u proizvodnji nepotrebnih novih modela. 

Koliko je problem velik?

Činjenica da imamo negativne posljedice potvrđuje „Great Pacific garbage patch“ – mali komadići plastike u Tihom oceanu koji prekrivaju 1.6 milijuna kilometara kvadratnih. Već znamo da problem ima velikih ekoloških utjecaja te bih kratko obratio pozornost na njegovu raširenost koja se nalazi u gotovo svim državama. Jedine države koje ga nisu doživjele su države koje se nalaze na životnoj podršci drugih država, npr. siromašne Afričke zemlje. Oni su zbog siromaštva prisiljeni na ponovnu uporabu proizvoda kao boca i sl. Iako su njihove zemlje rudarene do granica od strane zapadnih zemalja, a oni nemaju koristi od toga.
 

Što trenutno stoji na putu rješenja problema?

Na putu do rješenja stoji snažan kapitalizam kao i neoliberalizam koji pokušavaju ostvariti najviše novaca na bilo koji način ne misleći o posljedicama. No, oni nisu najveći problem, najveći problem trenutno je nemar. Zašto bi se ljudi brinuli o ekološkim posljedicama kada neće doživjeti njegove posljedice. Ovakvo razmišljanje me ljuti, no sve opće je prisutno. Ne mislimo na buduće generacije kojima ostavljamo iscrpljenu Zemlju zbog naše nebrige. Uskoro ćemo osjetiti velike posljedice klimatskih i ekoloških problema. Doživjet ćemo novu krizu, a teško će biti izaći iz nje. Možemo se ogledati i na Covid-19 krizu kao primjer. Na mjestu nisu bile nikakve pripreme za stanje pandemije jer su ljudi nisu ni slutili da bi mogli doživjeti pandemiju i eto nas sada, uhvaćeni smo nespremni. Naravno promjene u sustavu rješavanja pandemije već su napravljene, no brine me što ćemo tim smjerom prvo doživjeti krizu pa onda rješavati umjesto da već sada krenemo rješavati problem. Čovjek nikako da počne učiti na svojim greškama.
 

Zašto ste odabrali ovaj problem, zašto je važno riješiti ga?

Odabrali smo ovaj problem jer je jedan od najvećih problema. Direktno utječe na klimatske promjene, na duboko siromaštvo (izrabljivanje jeftine radne snage) i smatram da ga je važno riješiti zbog budućnosti jer treba voditi brigu što ostavljamo iza sebe zbog neprestanog neograničenog iscrpljivanja Zemlje. Što se ovakvi problemi brže i bolje riješe ovi problemi, bit će manjih negativnih posljedica u sljedećim generacijama koje će imati priliku živjeti u svijetu punome prilika za napredak i razvoj inovacija, a ne u neprestanoj brizi za osnovne životne potrebe kao vode i hrane, što bi svakako moglo dovesti do raznih sukoba na globalnoj razini.
 

Kako chatbot riješava ovaj problem?