Chatbot EKO-EKO pomaže svim ljudima na području Zadra i okolice u zbrinjavanju otpada i recikliranju

• Otpad je važan ekološki problem današnjice, a njegovo zbrinjavanje obveza i potreba svih zemalja svijeta. Komunalni otpad je jedan od najvećih ekoloških problema modernog društva. Današnje društvo počiva na masovnoj proizvodnji, a samim time i na masovnoj potrošnji koja stvara veliku količinu komunalnog otpada. Razumijevanje prosječnog čovjeka o otpadu svodi se na iznošenje vreća na ulicu kako bi se otpad prikupio. Većina ne razmišlja o tome što se događa poslije toga, što se događa sa smećem i otpadom oko nas. Količina otpada, pogotovo u zapadnim društvima, je zastrašujuća. U nekim gradovima u svijetu nema više mjesta za rukovanje otpadom. Odlagališta su puna, a otpad se mora izvoziti. Jedna od negativnih posljedica, kako u mnogim zemljama pa tako i u Hrvatskoj i gradu kojem živimo, je onečišćenje okoliša. Problem otpada nije samo posljedica urbanizacije. Problemi s odlaganjem otpada bili su prisutni i ranije, u svim oblicima ljudskih zajednica kroz povijest. Razvojem velikih gradova i porastom broja stanovnika i količina otpada znatno se povećala, te tako postala značajan ekološki problem.

Ovaj problem utječe na gotovo sve skupine ljudi. Loše gospodarenje otpadom pridonosi klimatskim promjenama i zagađenju zraka te izravno utječe na mnoge ekosustave i vrste. Odlagališta otpada ispuštaju metan, staklenički plin povezan s klimatskim promjenama. Ovisno o načinu gradnje, odlagališta također mogu kontaminirati tlo i vodu. Što god se ne reciklira ili uporabi iz otpada, predstavlja gubitak sirovine koji se koriste u lancu proizvodnje, transporta i potrošnje proizvoda. Otpad izravno ili neizravno utječe na naše zdravlje i dobrobit na mnogo načina: metanski plinovi pridonose klimatskim promjenama, zagađivači zraka ispuštaju se u atmosferu, izvori slatke vode su kontaminirani, usjevi se uzgajaju u kontaminiranom tlu, a riba unosi otrovne kemikalije, nakon čega završava na našim tanjurima. 

Za problem su odgovorni svi ljudi jer problem možemo pripisati našem ponašanju kada je riječ o potrošnji. Ljudima su uvijek potrebni najnoviji mobiteli, odjeća, automobili i tako dalje.
Čak i kad stvari još uvijek možemo koristiti, bacit ćemo ih zbog novih. Ovaj stav svih nas prema materijalnim stvarima na kraju postaje ogroman problem, jer za proizvodnju svih tih dobara moramo iscrpljivati ​​sve više resursa, a proizvodnja otpada ozbiljan je štetni
nusproizvod ovog stava potrošnje.

Prema Svjetskoj banci, svijet godišnje generira 2,01 milijarde tona komunalnog čvrstog otpada, s najmanje 33 posto kojima se ne gospodari na ekološki siguran način. Otpad u svijetu koji stvara prosječna osoba iznosi 0,74 kg. Prema Svjetskoj banci, očekuje se da će 2050. godine globalni otpad iznositi 3,4 milijarde tona godišnje. Očekuje se da će se ukupni stvoreni otpad u zemljama s niskim prihodima povećati više od tri puta do 2050. godine. 

Javni i privatni interesi obično se razilaze ako je riječ o zaštiti okoliša. S jedne strane, privatne tvrtke pokušavaju maksimizirati dobit i obično ne brinu previše o negativnim utjecajima na
okoliš. S druge strane, javni je interes spasiti i očuvati prirodu i naš ekosustav. Stoga je potrebno da regulatorna tijela nametnu stroga pravila ponašanja industrijama. Problem je i u tome što su velike tvrtke pod velikim utjecajem čak i na vlade. Velike tvrtke lobiraju za prekomjerno trošenje resursa po cijenu zdravlja okoliša. Neke su vlade korumpirane i na taj način prihvaćaju trošenje resursa u svojoj zemlji. To dovodi do prekomjernog trošenja resursa i ogromne količine otpada proizvedenog u svijetu. U raspravi o pronalaženju optimalnih strategija gospodarenja otpadom malo je konsenzusa oko toga koja strategija zapravo ima smisla i koja se treba napustiti. 

Štoviše, tvrtke imaju poticaj da lobiraju za svoje interese kako bi povećale svoju dobit koja se može razlikovati od javnog interesa. Mnoge su zemlje jednostavno preopterećene i nisu u mogućnosti upravljati otpadom na
odgovarajući način. Stoga se ove zemlje često koriste kratkoročnim metodama kako bi se riješile svog smeća, ne uzimajući u obzir dugoročne posljedice na okoliš. U zemljama u razvoju, tehnologije za
zbrinjavanje otpada daleko su manje napredne nego u razvijenim zemljama. To dovodi do neučinkovitosti u procesu odlaganja smeća.  

Problem su i obični građani koji još uvijek ne pridonose dovoljno da se što više otpada reciklira. Ne pridržavaju se zadanih uputa o načinu sortiranja i odlaganja pojedinog otpada u svojim mjestima. Mnogi nisu ni dovoljno informirani kako reciklirati, gdje i zašto.

Zato jer smatramo da je potrebno što više informirati ljude zašto je recikliranje i smanjenje otpada važno te na koji način to mogu učiniti u
svojim mjestima. Uočili smo da ne postoje dostupne informacije o načinima i mjestima odvajanja otpada u našem gradu na engleskom jeziku, a tijekom sezone boravi puno turista koji ne razumiju upute na hrvatskom jeziku i teško ih pronalaze.  

Misli globalno, djeluj lokalno!